Bertoluči. Zvučno prezime sedme umetnosti. Verovatno ne postoji ni jedan čovek koji sebe naziva filmofilom, a koji nije odgledao barem jedan njegov film.
„Poslednji tango u Parizu“, „Poslednji kineski car“, „Čaj u Sahari“, „Mali Buda“, samo su neki od naslova koji su završili u istoriji svetskog filma zahvaljujući Bernardu Bertolučiju.
Nažalost, više nećemo biti u prilici da gledamo njegova nova ostvarenja.
Najveći levičar među rediteljima u Italiji umro je danas od raka u 78. godini.
Bernardo Bertoluči je bio jedan od najpoznatijih filmskih reditelja Italije, i uz Pazolinija, Felinija i Antonionija gospodario je italijanskom filmskom industrijom čitavih 50 godina.
Za razliku od Felinija i Antonionija, Bertoluči je uspeo da se probije u industriju snova: Holivud, istina, iz skupu cenu: njegov odnos sa vlasnicima filmskih studija povremeno je ličio na fatalni uragan koji je brisao sve pred sobom.
Njegov „Poslednji kineski car“ sniman je u pekinškom Zabranjenom gradu, a taj film dobio je čak devet Oskara, uključujući nagrade za najbolji film i najbolju režiju.
Njegov „Poslednji tango u Parizu“ decenijama je bio predmet rasprave zbog scene silovanja sa Marlonom Brandom i Marijom Šnajder, koja je bila previše uverljiva.
Beroluči je poslednjih 15 godina života proveo u kolicima, posle nekoliko neuspelih operacija diskus hernije 2003. godine.
Za svoj doprinos filmskoj umetnosti dobio je Zlatnog lava (2007) i Zlatnu palmu za životno delo (2011) a poslednji film (Ona i on) završio je 2012.