Ako volite da na velikom platnu čujete „Moje ime je Bond. Džejms Bond“, onda i sami znate da je najpoznatiji tajni agent radio skoro sve što čovek može da zamisli: od izbegavanja laserskih zraka u svemirskoj stanici, do vožnje nevidljivog automobila unutar glečera.
Doduše, Bond nije deaktivirao robota ajkulu koji bi nosio atomsku bombu kroz kanalizaciju ispod Menhetna.
A TO SE ZAMALO DESILO
Ako niste znali, 1976 pripremana je finalna verzija scenarija za film o Bondu koji je trebalo da uradi upravo to! Radni naslov scenarija bio je Warhead (Bojeva glava). Jedan od trojice scenarista bio je prvi Džejms Bond: Šon Koneri. Drugi scenarista bio je Kevin Meklori, koji se poznavao sa Flemingom od 1958.
Interesantno je da je Meklori bio prava bondovska figura, kao i Fleming, jer se radilo o o irskom plejboju koji je služio kao oficir u Britanskoj trgovinskojmornarici i bio je veren sa Elizabet Tejlor.
OTKUD IRSKI PLEJBOJ U HOLIVUDU
Malo je poznato da je Fleming ranih sedamdesetih najpre predložio Mekloriju da piše scenario za film koji bi se bavio britanskim obaveštajcima, ali Meklori nije imao nameru da adaptira Flemingove objavljene nove, već da konstruiše potpuno nove priče uz pomoć Džeka Vajtinghema, tada priznatog scenariste.
Napisano je nekoliko verzija drafta, a prema ranim poznatim verzijama nastalim posle „brejnstorminga“ bilo je predviđeno da agent 007 ode na tajni zadatak kao kabare zabavljač.
Srećom, prepravljeni scenario koncentrisao se na međunarodni kriminalni konzorcijum Spektru, organizaciju koja se nije pojavljivala u prethodnim scenarijima.
Prema toj verziji, Largo, jedan od glavnih likova iz Spektre, trebalo je da ukrade dva NATO nuklerarna projektila, ali bi ga pre lansiranja, Bond otkrio na Bahamima. Flemingu se svideo zaplet, ali ne i naslov scenarija „Longitude 78 West“ (Geografska dužina 78 stepeni zapadno). Zamenio ga je sa jednostavnijim „Thunderball“ (Tanderbol – Grmljavina, prim. prev.)
TUŽBA
Jedno vreme izgledalo je da će film biti snimljen pod rediteljskom palicom Alfreda Hičkoka, sa Ričardom Bartonom u glavnoj ulozi. Ali, Fleming je u jednom trenutku posumnjao da Meklori nema dovoljno iskustva da bi napisao špijunski blokbaster, pa je iskoristio Tanderbol za osnov svoje naredne novele. I napravio je grešku, jer nije konsultovao svoja dva partnera u celom poslu.
Zbog toga ga je Meklori tužio. Rezultat tužbe – kasnija izdanja Tanderbola morala su da sadrže imena Meklorija i Vajtinghama, a Meklori je polagao i prava na filmu i televizijsku verziju priče.
U međuvremenu, dva producenta – Albert Brokoli i Heri Salcman pokrenuli su svoj filmski serijal o Bondu sa Konerijem u glavnom ulozi. Njihova kompanija – Eon, producirala je filmove Dr No, Iz Rusije s ljubavlju i Goldfinger. Kada je došlo do priprema za četvrti film, hteli su da obrade Tanderbol i postigli su dogovor sa Meklorijem da ga potpišu kao producenta, koji bi imao pravo da samostalno, nakon deset godina napravi „rimejk“ filma.
POGREŠILI SU
Tanderbol je izbačen kao ostvarenje 1965, a deset godina kasnije, Meklori je najavio da će bez njih dvojice napraviti rimejk, pod naslovom „Džejms Bond iz Tajne službe“.
Štaviše, da bi dodatno „ubo“ u oko Brokolija i Salcmana, angažovao je scenariste koji su nekada sarađivali s njima: Jedan je bio Lan Dejton, koji je pisao scenarije za tri hita Majkla Kejna, koje su producirali Brokoli i Salcman.
Drugi je bio – ni manje ni više nego – Šon Koneri.
Efekat je bio neverovatan: Scenario je podržala kompanija Paramount, ali pod nazivom Warhead (Vorhed – Bojeva glava). Trojica scenarista su se držali priče iz Tanderbola, ali su na momente klizili pod more (bukvalno) i u priču koja je podsećala na parodije u stilu Ostina Pauersa.
U međuvremenu, Brokolijev i Salcmanov tim spremao je film Špijun koji me je voleo, koji se isto odvija pod vodom. Kada je za to saznao, Meklori pokreće tužbu da bi zaustavio snimanje tog ostvarenja, ali kasno: Kompanija Eon u vlasništvu dvojice producenata pokrenula je istovetnu tužbu protiv njega.
Negativni publicitet uzrokuje da se Šon Koneri i Paramaunt povlače iz celog projekta. A na kraju – robot ajkula nikad nije stigla u kanalizaciju ispod Menhetna… A možda bi to bio hit. Ko zna.
,,Malo je poznato da je Fleming ranih sedamdesetih najpre predložio Mekloriju da piše scenario za film koji bi se bavio britanskim obaveštajcima [ … ]“.
– – –
Ијен Флеминг је преминуо 1964. године и осим као зомби није могао почетком седамдесетих ни да се појави а камоли икоме ишта предлаже у вези евентуалних сценарија.
Bojane, rane sedamdesete su godine SEDME DESETICE XX veka: 1961, 1962 i 1963. Shodno tome, nije bilo potrebe da bude zombi.