Ne mogu da kažem da sam sa ushićenjem čekao ovaj koncert. Merchandise, moram priznati, nisam ranije slušao a kad sam preslušao dva poslednja njihova albuma ostanak kod kuće te večeri je bio sasvim realna opcija. Tako bi i bilo da me gospodin Lončarević nije pozvao da poslušam Dogs In Kavala rečima: dođi, svideće ti se momci. I eto mene, smrznutog do kostiju, devetnaestog aprila u devet, na temperaturi od +4 stepena celzijusa, ispred Elektropionira. Unutra polugužva, nekoliko poznatih lica i znatno prijatnija temperatura nego napolju. Dogs In Kavala su već na bini, tačno na vreme.
Poređani su s leva na desno: gitartista i pevač Srđan Jeremić, pljunuti Kurt Vile po izgledu, u sredini, nimalo slučajno, bubnjar i pevač Nikola Hajduković, pljunuti Evan Dando (ali sa kratkom kosom!), i desno, basista Siniša Janjić Re, pljunuti Mišo Hrnjak iz Azre. Čini se da je centralna figura benda bubnjar Nikola sa tim svojim dandovski mekim vokalom i žestokim bubnjanjem, dok moj imenjak Srđan ima daleko naglašeniji stil sviranja gitare od čoveka sa kojim sam ga uporedio (više podseća na Hendrixa nego na Vilea) a Siniša basista bi mog’o da prođe kao Hrnjak, i po stilu sviranja i po izgledu, u nekom imaginarnom dokumentarcu o Azri ako bi se u budućnosti snimao. Ali, nepravedno je ove momke porediti sa nekim drugim momcima jer oni su sasvim autentični u svojim rivajvlističkim nakanama. Kako rivajvl može da bude autentičan, pitam se i ja koji sam to napisao? E, pa može. Da ste bili, videli bi! Surf, psihodelija, garaža, format trija koji je osnovna postava rokenrol benda, gitarska sola, “kuvanje” bubnjeva i basa, svi ti elementi se mogu spojiti na hiljadu načina, dajući rezultate koji se jedan od drugog dovoljno razlikuju da ne budu kopije ali su i dovoljno slični da imaju istorijski kontinuitet. Ovde su spojeni tako da prave fini kontrast između mekih vokala i tvrde svirke. Vrlo interesantna kombinacija. Lepo je to, a retko se dešava, da te neko osvoji na prvo slušanje. Nisam ni note od njih do tada čuo i onda: Beng! Pravo u glavu! Čekam album, ali ne sumnjam da će me samo učvrstiti u uverenju da smo dobili grupu koja je vrlo svesna istorije rokenrola i u isto vreme dovoljno inovativna da izbegne zamku reemitovanja već viđenog. Ne bih zanemario ni vizuelni aspekt cele stvari – ta tri lika izgledaju zanimljivo – što uopšte nije nebitno u pravljenju karijere. Posle ovoga što su večeras pokazali, karijera im je, usudiću se da prognoziram, zagarantovana.
Merchandise su u suštini dosta slični Dogsima kad se radi o muzici, ne i kad se radi o vokalima (tu dajem prednost momcima iz Dogs in Kavala). Žestoka svirka ovog iskusnog četvoročlanog benda sa Floride nije prestajala sve vreme trajanja koncerta. Jedna jedina polubalada je svirana, sve ostalo je bilo brzo. Na pločama zvuče mnogo gore, kao neki elektropop bend osamdesetih dok su uživo mnogo žešći i rokerskiji. Prva asocijacija pri preslušavanju albuma su mi bile njihove kolege iz iste izdavačke kuće, čuvene 4AD etikete, Wolfgang Press, ali uživo nema te discipline koja karakteriše Wolfgange. Discipline i uzdržanosti, rekao bih. Ali zato ima prave rokerske energije. Za neke od prisutnih vrlina, za mene njihova najveća mana je jednoličnost njihovog materijala – nema promene tempa, dinamike, vokalne izvedbe, aranžmana – sve je “ravno” i isto. Dobro je to za one “igrački” raspoložene u publici. Oni mogu tih sat i po da se njišu u skroz istom ritmu, što ih verovatno dovodi u stanje prijatnog transa, dok nama manje sklonima telesnim akrobacijama posle izvesnog vremena sve to postane pomalo monotono. Treba ipak reći da su Merchandise pošteno odradili svoj posao. Ne kažem otaljali, nego odradili. I to s voljom. Oni spadaju u onu kategoriju solidnih bendova (po Pitchforku i više nego solidnih, četiri njihova albuma su na tom portalu dobila ocene između 7 i 8) čije ploče i koncerti ti neće promeniti život ali će ti sasvim sigurno sredu uveče učiniti zanimljivijom nego što bi inače bila. Takvi bendovi su fundament rokenrol kulture i moraju da postoje da bi ona opstala. Ako bismo koristili analogiju iz fudbala, oni nisu Premiere League, oni su Championship. Malo li je na ovu glad! Zato – keep on rockin’ Merchandise!
Srdjan Strajnić