Sava centar biće mesto gde će se 30. maja održati koncertni omaž Arsenu Dediću pod nazivom „Sve bilo je muzika“.
Uoči koncerta, razgovarali smo sa sinom umetničke legende, svetski priznatim pijanistom – Matijom Dedićem, koji će, uz Gabi Novak, Anu Stanić, Petra Graša, Bojana Stamenov, Nikšu Bratoša i mnoge druge, učiniti veče nezaboravnim. Arsenove stihove te večeri će kazivati Dragan Vujić Vujke.
GLE: Koliko je teško u delima svog oca stalno pronalaziti nove muzičke izazove?
– Sada ja pričam iz faha, ali moram i na taj način. Gibonni ima jedan harmonijski sklop koji je meni tako drag, ja u njemu uživam. Isto tako jednu harmonsku progresiju ima i Arsen, pošto dolazi isto iz klasike, educiran je, diplomirao flautu, zna dobro harmoniju, i ja to gledam na taj način. Puno više proučavam instrumentalno Arsenovu glazbu, a to da su njegovi tekstovi da “režu žile” to znamo svi. Upravo iz te njegove glazbene edukacije koju je imao ja crpim nadogradnju i muzički ideju.
GLE: Da li, prilikom izvođenja neke od kompozicija „vrtite“ slike zajedničkog muziciranja?
– Kako ne. Svirao sam sa njim zadnjih desetak godina, bio njegov osobni pijanista, tako da eto danas kad taknem neku stvar, na primer “Ni ti ni ja” kojom pratim Gabi, naviru uspomene, i da ne nabrajamo sve pjesme, definitivno trebalo mi je dugo dugo da se oporavim i ja na taj način, jer uspomene su bile preteške u tom trenutku, ali da je emocija prava to je dokaz i kako je nastao “Matija svira Arsena”, točno iz te situacije. Ja sam sjeo za klavir, zamišljajući da pratim njega cijelo vrijeme, a svirao sam sam, i album je ispao kakav je, ostalo je sve legenda.
Otac je pokrio skoro sva područja kulture, tako da sam se ja sakrio u nekomercijalne forme i posvetio svom instrumentu, i bilo bi iluzorno da sam ja pokušao naći svoje mjesto bilo u pjevanju ili literarnom radu
GLE: U Beogradu ste uvek rado viđen gost: U aprilu ste najavljeni u okviru Musicology festivala sa fantastičnim bubnjarom Manu Kačeom… Kada možemo očekivati Vaš novi autorski projekat?
– Bilo je predivno u Bitefu sa Manuom, dan prije smo svirali u Zagrebu čime sam obilježio i 25 godina rada, a što se tiče inostranog tržišta sada neko duže vrijeme neću radit ništa, ali znam već da iz Croatia Records lagano očekuju nešto za regionalne potrebe, tako da sam počeo malo mozgati o tome da možda do kraja godine, s jeseni, smislim ponovo neku priču za regiju, a sada, šta će to biti – vidjećemo.
GLE: Da li je muzičar poput Vas razmišljao da se oproba i u književnosti? Siguran sam da bi knjiga s radnim naslovom „Moj život s Arsenom“ ili „Arsen i ja“ sigurno imala mnogo čitalaca?
– Nisam se toga primio kao ni pjevanja, zato sam otišao u Grac iako je majka jedna od najboljih pjevačica svih vremena, a otac je pokrio skoro sva područja kulture, tako da sam se ja sakrio u nekomercijalne forme i posvetio svom instrumentu, i bilo bi iluzorno da sam ja pokušao naći svoje mjesto bilo u pjevanju ili literarnom radu. A knjiga „Moj život s Arsenom“ možda jednoga dana, ali trenutno o tome ne razmišljam.
GLE: Predstojeći koncert nudi nam dobro poznate numere sa novom, a opet dobro poznatom energijom. Šta te večeri možemo da očekujemo od vas na bini?
– Ja uvjek odsviram taj filmski dio, tu je i Moderato cantabile, Kuća pored mora, koju ne pjeva nijedan od aktera, tako da ću te stvari iskoristiti na instrumentalni način i odsvirati sa svojim bendom, a opet da se ljudi ne boje, ne radi se o džez festivalu, tako da ću probati napraviti pitke i prepoznatljive obrade.
Razgovarao: Aleksandar Bećić
